Smisao krimi price nije detektivska istraga vec preispitivanje Dobra i Zla; koncept literarnog razrešenja ili iluzije pravednog rešenja. Rejmond Čendler i Dešijel Hamet imali su ove činjenice kao polazne. Sa druge strane, zagovornici moci intelekta i predstavnici “idealne” detektivske price, polazaci od psihologije karaktera i senzacionalizma, koji poseduje svaka krimi prica, smatrali su da je ona, u stvari, “malo drukcije” citanje klasicne književnosti.
Prvu detektivsku pricu , “Ubistvo u ulici Morg” napisao je Edgar Alan Po 1841. godine. Krimi zaplete nalazimo još u Starom zavetu, a možemo govoriti i o Aristotelovim zahtevima za formom, kineskim slucajevima Dia dinastije, slucajeve sudije Pitavala iz 18.veka, Volterovim delima, Šekspiru i Dostojevskom.
Podlogu za svoj razvoj krimi žanr je našao u zemljama liberalne demokratije 19. veka (pravda je brza i dostižna). U Francuskoj, pod uticajem Aleksandra Dime, Emil Gaborio piše bestseler romane ciji je glavni lik inspektror Lekok. U Engleskoj, do pojave Dojla, postoji samo jedan pisac krimi prica, da bi se, nakon Šerloka, pojavili mnogobrojni sveznajuci detektivi: Poaro, Mis Marpl, otac Braun, pukovnik Narš, prof. Ogastus… Otac Ronald Noks formulisao je 10 tacaka ili pravila za pisanje klasicnih detektivskih prica: kriminalac mora biti pomenut u prici pre nego što se otkrije, iz price se moraju iskljuciti natprirodne sile, nepoznati otrovi i više od jedne tajne prostorije, moraju se iskljuciti dvojnici i Kinezi, nivo piščeve inteligencije mora biti iznad citaoceve. Ovakva pravila, prilicno trivijalna, dovela su do pada kvaliteta žanra krimi price. Matrica je bila istrošena, namnožili su se “pisci” i detektivski roman zapao je u svoju dublju krizu. Srecom, sa druge strane okeana, iako su postojali Pulp magazini i brojni nebitni casopisi koji su tretirali krimi priocu, stvari su se, ipak, odvijale nabolje.
Amerikanci nemaju, poput, Britanaca, sveznajuce detektive. Profilisanje hard – boiled pravca, uslovilo je stvaranje i istog takvog junaka. Detektivi poput Marloua, Hamera, Arcera, Pol Drejka, nisu superheroji, za to u US postoji strip, oni su životni, intuitivni, hrabri, cestiti momci, koji dele svu cinicnost sveta i socijalnu beznacajnost. Engleski su “The sluth”, americki su “Private Eye”.
U ostatku sveta najznacajniji predstavnici žanra su Boris Akunjin, Škvorecki, Robert van Glik, Seiko Matsumoto, Paolo Levi i Geri Dišer.
Najrelevantnija antologija prica krimi žanra kod nas objavljena je 2003. godine (“Prosveta”, Beograd”)
Otvara je prica Aleksandra Dime “D Artanjan kao detektiv”, a zatim slede price predstavnika klasicnog žanra kao i pisaca, klasika svetske književnosti: Čehova, Borhesa, Džojsa, Foknera, Stejbaka, Hakslija, Moma…
Zanimljivo izdanje “Hitchcock bira za vas” objavljeno je 1977. godine u izdanju zagrebackog Vijesnika (Copyright G.A. Munchen). Koliko je meni poznato, ova zelena, zvana interno “Hickok preporucuje” je i jedina objavljena, uglavnom, meni jedino u posedu, poznata i vidjena, i citana…
