Архива за 28. новембар 2007.

28
нов
07

Svedoci

Intenzivno pratim vesti o  eskalaciji sukoba stanovnika pariskih geta sa policijom. Najgluplji mogući hedlajn donosi novosadski Dnevnik „Sukob mladih sa policijom“ (i maaa-san burek i rezanci s makom), dok nemušti iz unutrašnjih redakcija uglavnom sklapaju šuplje priče.  Referentni su britanski kanali,  sasvim objektivno, njihovi reporteri prenose sa lica mesta i priču o realnim  povodima i razlozima socijalnog nezadovoljstva imigranata i objektivne krize u koju je zaglibila francuska vlada.

Predsednik Sarkozi  je bio na čelu policije pre dve godine i uspešno je ugušio pobunu slabo organizovanih demonstranata.  Ovih dana je trgovao sa Kinezima i potpisao neku vrstu nuklarnog ugovora vrednu 20 milijardi $. U senci događaja u matici, promakao mu je i štrajk železničara i ponovni skup studenata koji traže autonomiju univerziteta.

Francuska policija još uvek nije saopštila rezultate istrage saobraćajne nesreće u kojoj su poginula dva 14. godišnja dečaka iz Vilje le Bel.  Prema nezvaničnoj verziji te zvaničnoj priči svedoka,  policija nije pružila pomoć nastradalima.  U pariska  geta policija retko zalazi iz bezbednosnih razloga, a i kada to čini,  šalje pripadnike manjina iz svojih redova.  Kvartovi izgledaju nadrealno, dobar deo stanova nema struju ni vodu, većina  ljudi nikada neće dobiti papire,  radne dozvole, njihova deca  najčešće ne idu u škole,   jer su  ex kolonizatori i eksploatatori njihovih domicilnih država tako odlučili.

Francuska zahvaljujući imigrantima ima najboljeg fudbalera Evrope i, opet, zahvaljujući istim ima muziku koja se zove RAI, muziku Magreba. Khaled, Chab Mami, Didi,  ili npr.  zvezde rap muzike- 113 . Ljudi imaju ozbiljne, angažovane tekstove, koncerti su im fenomenalni.  Arabian Groovie i RAI se raduje životu. Ja iskreno verujem da je to adut koji pobeđuje.

J’ai la tête dure comme un melon, un parpin
Raconte des baratins qu’au parquet
Mes parents sont venus ici pour forcer le destin
Né en France mais quand même clandestain
Comme un clandestain
Qui vient de voir la Tour Eiffel pour la première fois
Au future restrein de cette jeunesse
Qui trouve trop long le chemain des études
Dans la rue à se forger une réput’
Ferais n’importe quoi pour des tunes
Malin comme lifré
On ouvre son coeur
Quelle joie de pouvoir se rappeler l’estal comme la JSK
Refrain113
Jeunesse perdue vouée à l’interim
On n’est pas difficile à cerner
Dans notre mode de vie y a pas d’intrigue
On n’a pas choisis où on attérit
Dans les situations terribles dans lesquelles on se met
Parfois on périt
Chez nous tout va trop vite
On repli de justice
On ne compte pas toucher à la lotterie
Fume des saloperies
En attendant de voir ce que la vie leur réserve
Que Dieu te préserve
Au milieu d’ceux qui se sentent seuls
Comme au milieu du desert
Mami113
J’adresse une rime aux vermines
Numéro 1 de la débrouille
Du bitume, des briques
Qui veulent briller comme le Real Madrid
Se mettre à l’abri
Qu’on me porte pas l’ayne
Je suis comme toi
D’une famille qui n’avait pas de tunes
Que tu sois tennis man ou balrine
Ecoute, là-bas ça reflète bien le fait qu’on en parle
Vu qu’à Microude, ma base,
Un quartier que la police quadrille
Les rampars de la ville et les murs de prison
On les rase quand ça devient grave
La patience vole en éclat avec les par-brises
‘Fia, je plainds nos mères meskina
Stanna éna khouk
Je veux juste être hna fel blace
Pour une daétia ouled bledna
Pour la jeunesse dans un coma  (Cheb Mami&113 – Clando)
Evo još jedne poruke iz geta. ( Biće knjiga i ima ih na metar, samo što je, ponekad, život inventivniji)