TAKVA – STRAH PRED BOGOM
(Takva – Özer Kiziltan, TUR/GER 2006.) Kontroverzni film o islamskom fundamentalisti koji otkriva čari modernog društva… Pobednik ovogodišnjeg Sarajevskog filmskog festivala, turska drama o uticaju religije na pojedinca i odupiranju pojedinca religiji “TAKVA – STRAH PRED BOGOM” je debitantsko ostvarenje reditelja Ozera Kiziltana. Film će biti prikazan na Festivalu autorskog filma 3. decembra u 20h u DKC-u.
Sufi, islamski šeik traži od Muharema (Erkan Kan), usamljenog srednjovečnog i duboko religioznog čoveka, pomoć oko administrativnih i finansijskih poslova, odnosno sakupljanjem kirija za stanove, radnje i skladišta koje ova verska zajednica poseduje. Muharem je pošten, ljubazan i naivan čovek i pristaje da pomogne.
Nekoliko nedelja kasnije, Muharem je pozvan da živi u bogosloviji, i on nerado pristaje. Dobija kola, svog vozača, odelo, sat, mobilni telefon i sve ono što nikada nije imao. Transformacija od jednostavnog religioznog čoveka do proračunatog biznismena ga dovodi do potpunog sloma. Njemu je teško da se izbori sa kontradikcijom između njegove vere i biznisa koji se obavlja, kao i da shvati povlašćeni tretmani koji odjednom dobija gde god se pojavi. U jednom trenutku odbija da uzme kiriju od siromašne porodice i njegovi nadređeni ga kritikuju, jer uvek će biti i bogatih i siromašnih, a organizacija obezbeđuje edukaciju novim sledbenicima koji će pomoći siromašnima… Muharem ima stalne seksualne noćne more koje su preterane i neverovatne. Njegova reakcija na korupciju religijskih ljudi dolazi do vrhunca… Komentarišući film, reditelj Kiziltan koji se izjašnjava kao ateista, rekao je jednom novinaru da ne postoji razlika između ateizma i religije.
On vrlo efikasno i dokumentaristički prikazuje promene koje doživljava pojedinac kojem su ponuđena razna iskušenja kojima nije mogao odoleti. Kako njegov dojučerašnji Bog gleda na njegove slabosti pitanje je ne samo islamskih fundamentalista nego svakodnevice hrišćanskog sveta.
Priča funkcioniše u bilo kojoj zajednici u kojoj religija igra bitniju ulogu. Film je dobio mnogobrojne nagrade na Festivalima: Berlinale FIPIRESCI nagrada, Antalya Golden Orange Film Festival – najbolja muška uloga, najbolja režija, najbolja fotografija, scenario, muzika, kostim, šminka; Istanbul – Najbolja muška uloga, nominacija za najbolji film; Nominacija za Grand prix na Flanders festivalu; Sarajevo – Nagrada žirija za najbolji film, Srce Sarajeva za najbolju fotografiju.
Ovo zuci jako zanimljivo, i klip je stvarno dobar. I prica i video kolaz imaju izvestan kvalitet urgentnog konflikta – svet se nezadrzivo menja, a sve je po starom, starije od Boga. I obe premise su zastrasujuce. Hvala na preporuci.
Sve je po starom u smislu prodaje zvaničnog diskursa istine malom čoveku, i to po najskupljoj mogućoj ceni. Bolno je to. Ide Festival autorskog filma, Turke obavezno gledam, biće prikazan još jedan tur. film – “Podneblja” Nuri Bilge Ceylan-a, o raspletu ljubavne veze tokom tri godišnja doba… (: Dobio je FIPRESCI i bio je nominovan za Palmu, što i nije toliko važno. O ostalim – kad ih odgledam. Pišemo se.
Ja naknadno potrazila ‘Takvu’ i bio je ovde u Torontu, na TIFF-u 2006. Cak je dobio neku nagradu, da li publike, ili neku drugu (ovaj festival nema zvanicne nagrade, nego nagradjuju za ‘dusu’)
E sad, cinjenica je da svake godine pred septembar pomislim kako cu mozda da idem. Ali se onda setim da su velike guzve (guzve mrzim velikim slovima), da prikazuju preko 300 filmova (ko ce to izabrati), da mi za tako nesto treba neko ko je pravi sinefil pa da me inspirise (a mozda bih u realnosti bezala od tako nekoga) i eto, za sve godine ovde jedan jedini put nisam bila.
Srecom da je ovde i redovna ponuda dobra. Ali mi ipak puno toga promakne.
Kako je bio dobar Arkan, Deni Arkan sa Invazijom varvara, apropo Kanade. Svi ti filmovi koji se kod nas prikazuju već su bili u To. i na ostalim festivalima. Jedina razlika je u tome što će ovde biti Enki Bilal, kao ex Dorćolac, sa omnibusom svoja tri filma i nekim performansom, nemam pojma… Meni sutra počinju projekcije u 10 ujutru. Po ceo dan ću da gledam filmove do 3. dec. Festival otvara Sokurov “Aleksandra”. I on je bio u To. Jeste frka pronaći u mnoštvu nešto. Prošle godine smo se ubili od dosade dok smo gledali rumunski film koji je pokupio sve moguće nagrade po svetu, a film je objektivno loš.